|
|
| < | ožujak, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
O plesu i mjuzi
slobodan web brojač
Evo javljam vam se nakon jednog od najboljih vikenda!U subotu 10.03.2007,u Ciboni sam bila na državnom RH u LA plesovima,bilo je ZAKON!Tamo sam bila više od 8.5 sati.Ma bilo je predobro!!!Oko 3h sam tamo došla,plesači su se rasplesavali i zagrijavali na podiju,nakon toga je počelo natjecanje.Sudci su bili: Elio Bašan,Ksenija Plušćec,Rade Janjić (moj trener),neki Španjolac,Francuz,sutkinja iz Mađarske i Danske.Plesali su od onih malih osnovaca,do kategorije odraslih.U kategoriji odraslih su plesali naši poznati parovi Ištvan Varga-Gabrijela Pilić, Ivan Ruić-Ana Domišljanović,ti su bili iz mog kluba i još mnogi drugi.Od umora sam skoro poludjela,ali ritam muzike te odmah razbudi i osjećaš se super.Od 8h počele su finale,snimao je HRT,od tada se polako dvorana počela puniti.Tamo su bili i Zrinka Cvitešić,Nicolas,Maja Šuput,Zdenka Kovačićek,Zoran Vakula i još mnogi drugi.Sve je završilo oko 23.40,svi gledatelji su bili zadivljeni,a i pomalo umorni,no sve u svemu bilo je predobro!!!Mali dio snimke mogli ste vidjeti u nedjelju u 2h na 2.programu,pozzz svima!!!!
Evo napokon vam se javljam.Nije mi radio internet,pa vam se nisam mogla javiti,no nema veze evo me opet.Prošli vikend sam posudila film "Ulični tango" s Antoniom Banderasom,film je zakon,morate ga pogledati!Film je napravljen prema istinitoj priči.Stavila sam vam kratki video o tom filmu!
Evo stavila sam vam i dio kada Antonio Banderas pleše s jednom plesačicom tanga.
Ovako na kraju filma plešu!
Evo to je sve za danas javim vam se,pozz svima!!!
Samo za Erblinu i Saru,pusa curke!
Društvene plesove dijelimo na:LATINOAMERIČKE I STANDARDNA
LATINOAMERIČKI SU:samba, rumba, jive, paso-doble, cha-cha-cha.
STANDARDNI PLESOVI SU:engleski valcer, bečki valcer, tango, disco fox, slow fox i quick step.
SAMBA
Samba je zbirno ime više plesnih formi, koje su crni robovi sa sobom prenosili iz svoje domovine Konga, Sudana i Angole tijekom proteklih stoljeća u novu zemlju, Brazil. U to vrijeme ovaj ples je bio jako popularan, a nosio je ime "semba", što označava tipično gibanje kukova. Kod bantu naroda ekstazni ples je bio središte i osnovna karakteristika vjerskih (kultnih) proslava. Ova afrička plesna kultura se raširila i na obalama Brazila, a ples su udomili i Rio, Sao Paolo, Pernambuco, Bahia i Maranhao.
Pored tog plesnog izraza, popularan je bio i ples u krugu. U središtu kruga je plesao jedan plesač ili par. Ove plesove Brazilci su nazivali Batuque, Lundu ili Samba, a označavali su gibanje, odnosno proslave. Najpopularniji ples po krugu bio je "samba de moro", što možemo smatrati prethodnikom moderne sambe. Glazba Sambe proizlazi iz vjerske (kultne) glazbe drevne Afrike. Glavni instrumenti (bubnjevi, zvona) su uglavnom afričkog podrijetla. Brza, živahna glazba poticala je plesno gibanje. Tijekom plesa parovi obraćaju pažnju ne samo na gibanje unaprijed po prostoru, nego i na oživljavanje takozvanog Bounce-gibanja. Ovo gibanje nastaje savijanjem gležnjeva i koljena.
Danas, Samba gospodari u brazilskom glazbenom životu. Svake godine u čast svjetski poznatom karnevalu u Riu, rađaju se nove Samba melodije. Nama je na ovim prostorima odlazak na Karneval skupa zabava, ali atmosfera u Riu je neopisiva. Nažalost, ovakva manifestacija ima i svoju tamnu stranu. Kada povorka od više stotina tisuća ljudi krene ni kamen na kamenu ne ostaje; događa se da ljudi jednostavno budu pregaženi.
Godine 1910. iz Brazila u Europu stigao je ples pod imenom maxixe, koji je plesni par vrlo tijesano pripijao, ali ples nije imao većeg uspjeha. U natjecateljskim krugovima ovaj brazilski ples ponovno se pojavljuje 1924. i '25. godine pod imenom Samba. Samba je tek iza II. svjetskog rata uvrštena na stalni repertoar plesnih orkestara. Jedan jako pojednostavljen oblik sambe 1948-49. godine postaje vrlo popularan.
Samba je izborila svoje mjesto na plesnom parketu svojom lakoćom i bezbrižnošću. Plesači se jednom vrstom valovitog gibanja u tijelu kreću po dvorani, a ono proizlazi iz gibanja zdjelice. U europsku formu sambe udomaćili su se i elementi gibanja podrijetlom iz Afrike.
Karakteristike
Karakter: živahna, ugodna
Gibanje: cik-cak smjerovi,"paradiranje" i kruženje u prostoru ili na mjestu
Takt: 2/4
Tempo: 50 taktova/min.
Naglasak: na drugom udarcu
Dizanje i spuštanje: Samba bounce akcija
Dinamika: težina; sada i odjednom; fleksibilno
Interpretacija
Tipična Samba bounce akcija postiže se savijanjem i ispružanjem koljena i gležnja potporne noge. Svako savijanje i ispružanje traje po 1/2 udarca. Stupanj korištenja bounce-a nije isti u svakoj figuri; neke figure imaju malo, a neke uopće nemaju tu akciju.
Samba gibanje trebalo bi prikazati "paradiranjem" po krugu u prostoru uz pokazivanje publici, ponekad bez gibanja po prostoru, ostajući na jednom mjestu.
Stavila sam vam ovaj video,jer ovi fakat zakon plešu sambu,ludilo!!!
RUMBA
Rumba je inače zbirno ime više kubanskih parovnih plesova. Riječ Rumba je već odavno poznata, znači - "blagdan" ili "ples". Tijekom plesa miješaju se lirični s erotičnim elementima, a što se glazbe tiče, bogata je afro-kubanskim ritmovima. Iz ovih ritmova razvile su se dvije vrste plesova: Habanera u XIX. te Modern Rumba u XX. stoljeću, koje su u bliskom međusobnom srodstvu. Glazba se svira ili sporo, kao što je u Europi kasnije popularna Rumba-Bolero; ili u bržem tempu, kao u Rumbi-Guaracha i "kubanskoj rumbi".
Rumba je u Europu stigla 1930. godine preko New Yorka. Prvi Rumba-hit bio je "The peanut wendor", koji je osvojio cijeli svijet. Prve koreografije izradili su Englezi, a zatim su ih preuzeli i Francuzi i Nijemci. Između 1931. i 1933. godine Rumba se nije baš probila, jer je većina nije znala plesati. Najčešće su plesali foxtrott korake dodajući im gibanje kukova. Novi zalet je dobila nakon 1945. godine zahvaljujući Francuzima. Zajedno s njima rumbom su se bavili i Englezi. Tijekom dva "Rumba-rata" (1956-58 i 1961-63) raspravljali su o standardizaciji tehnike rumbe. Sučeljavali su se tzv. "Cuban style", kojeg je izvjesni Francuz, Pierre, razvio iz mamba u Engleskoj, i "Square Rumba", spori Rumba-Bolero, kojeg je razvio Lucien David u Francuskoj. "Rumba-rat" je završio tako, da je međunarodni odbor odlučio, da se Rumba može graditi na dva osnovna koraka. Na kraju se proširio "Cuban Style" s obzirom, da su se skoro svi parovi koristili ovim stilom. Današnje plesne škole se isto koriste ovim stilom.
Ovaj ples karakterizira erotska igra, vruće ljubavno natjecanje. U puno figura pokazuje se umjetnost ženskog zavođenja. U međusobnoj konverzaciji žene i muškarca, žena se dvoumi između predanosti i odbijanja, a muškarac između privlačenja i neovisnosti. Izraz toga postiže se sa snažnim gibanjem kukova i zdjelice. U opisima iz XIX. stoljeća, rumbu prikazuju, kao strastven, zavodljiv ples u kojem se žena trudi zavesti muškarca izazovnim gibanjem kukova. Gibanje kukova je tipičan element Rumbe, koje nastaje prijenosom težine na ispruženu nogu, ali pri tome je bitno, da ne stvaramo "umjetno gibanje kukova" što nikako nije elegantno. Prirodno gibanje kukova neće se nikada doimati pretjeranim. U interesu kreiranja estetskog i lijepog plesa u rumbu su unijeti različiti jazz elementi.
Od 1964. godine Rumba je priznata, kao natjecateljski ples i od tada je neizostavni program latinsko-američkih plesova.
Karakteristike
Karakter: erotična, osjećajna i strastvena
Gibanje: stacionarno, prostorno, klizanje, tečno s naglascima
Takt: 4/4
Tempo: 27 taktova/min.
Naglasak: na četvrtom udarcu
Dizanje i spuštanje: nema
Dinamika: teško, ritmički pokreti, koraci su jaki i direktni
Interpretacija
Naglasak je na gibanju tijela, akciji kukova, koje nastaje kontroliranim prenošenjem težine s jedne na drugu nogu. Svaki pokret traje 1/2 udarca, a akcija tijela pojavljuje se u drugoj polovici udarca.
Veliku pažnju treba posvetiti dinamici i usklađenosti ritma i pokreta, da bi proizveli kontinuirano gibanje s potrebnim kontrastima i osjećajnošću. Tijelo nikada ne prestaje mijenjati svoj oblik. Pokreti rukama proizlaze iz središta tijela i rezultat su gibanja tijela!
Pažnju treba posvetitii prezentaciji stopala, odnosno artikulaciji gibanja. Stopala su stalno u kontaktu s podom. Partner mora osjećajno voditi partnericu rukama i imati na umu ideju o njenom kretanju.
JIVE
Jive je međunarodno priznato ime jednog plesa, koji ima više vrsta, međusobno bliskih afro-američkih predaka. Članovi ove obitelji su na početku tridesetih godina XX. stoljeća Lindy Hop, Blues i Swing. Ove plesove su pratili u četrdesetima hit plesovi tih vremena, kao što su Boogie-Woogie, Jitterbug i Beebop, a u pedesetima priključio im se i Rock and Roll. Karakteristika ovih plesnih formi je - još i u današnje vrijeme - glazba, koja privlači na ples, koja je ritmičkim naglašavanjem privlačila i privlači mlade i stare podjednako.
Ove plesove su razvijali i koreografijski dopunjavali u SAD-u udomaćenim slobodnim stilovima, a u Europu su stigli zahvaljujući američkim vojnicima. U plesu prevladava slobodan stil gibanja i akrobatski elementi, koji su u krugu mladih brzo postali popularni. Nakon rata, glavna glazbena smjernica postao je Boogie, ali su suci tražili jednu umjereniju formu, da bi tu formu "uklopili" u plesne dvorane. Tako su engleski učitelji formirali - koristeći nešto sporiju glazbu - elegantni, ali ipak živahni Jive. Ples je dosta vezan uz jedno mjesto, a koraci se sastoje u najvećem dijelu od Rock i Chassé elemenata. Jive je uočljivo živahan, mlađahan, veseo, temperamentan, ritmički ples u kojem plesni parovi svojim koracima ističu glazbeni naglasak.
Jive je najživahniji ples među latinsko-američkim plesovima. Na natjecanjima, pa i u plesnim školama uglavnom začara mlade ljude. Godine 1968.godine uvršten je u krug latinsko-američkih natjecateljskih plesova, kao peti natjecateljski ples.
Glazba: brza, poletna, temperamentna, očaravajuća, bezbrižna, vesela...
Karakteristike
Karakter: ritmički, "kick"-ovi i "flick"-ovi
Gibanje: nije progresivno, od i do "gibajućeg centra"
Takt: 4/4
Tempo: 44 taktova/min.
Naglasak: na drugom i četvrtom udarcu
Dizanje i spuštanje: nema
Dinamika: odjednom, direktna i lagana gibanja
Interpretacija
Miješaju se stilovi Jitterbuga i Boogie Woogia - kick-ovi i flick-ovi te gibanje torza i kukova.
CHA-CHA-CHA
Cha-cha-cha je ples koji proširuje obitelj latinsko-američkih sportskih plesova. Taj ples se uvrštava među najnovije pojave u razvoju afro-kubanske glazbe, isto kao i mambo, prvotno je postojala samo glazbena forma. Umjetno stvoren ples, varijanta Rumbe i Mamba. Relativno brz, pleše se na malom prostoru, izričito pun ideja i zaigran ples. Kreator cha-cha-cha glazbe je jedan glazbenik iz Havanne, Enrique Jorrin, koji je 1953. godine razvio sporiji mambo-cha-cha-cha iz prebrzo odsviranog mamba, ali nije stekao pravu slavu tim pokušajem. Mjesto "rođenja" Cha-Cha-Cha je Palladium na Brodwayu u New York-u. Samo ime Cha-Cha-Cha može se smatrati ritmičkim dijelom glazbe, što glazbenici razumljivo i jasno "izražavaju", a plesači interpretiraju kroz tri mala koraka.
Chassé-i su slijed od tri koraka, koje plešemo u osnovnoj formi cha-cha-cha. Moramo obratiti pažnju, da širina koraka ne prelazi širinu naših kukova. Chassé možemo plesati s okretom ili bez, naprijed, natrag, na stranu ili na mjestu. Kao rezultat prijenosa težine na ispruženu nogu nastaje gibanje kukova za vrijeme plesa. Važno je, da se svjesno ne radi "umjetni zamah" kukova, nije elegantno. Prirodno gibanje kukova nikad ne izgleda pretjerano. Kubanska glazba, odnosno ples prvo je osvojio Sjevernu Ameriku, gdje je od 1954. godine postao najomiljenijim plesom. Isto tako i Europa je bila otvorena prema plesovima i glazbi latinsko-američkog porijekla, i vrlo brzo u više zemalja Cha-Cha-Cha je postao vrlo popularan (npr. u Njemačkoj, 1957. Gerd i Traute Hadrich prvi puta su prikazali ples na kongresu Društva plesnih učitelja Njemačke). Svojim čistim, jasnim ritmom te veselim figurama, mnogobrojnim varijacijama ovaj ples se brzo probio. Karakteristika mu je, da se skoro svaka njegova osnovna figura može prenijeti u rumbu. Naravno, mora se paziti, da interpretacija prenesenih figura uvijek bude u skladu s karakterom plesa. Tijekom plesa, plesni parovi se osjećaju slobodnim, karakterizira ih dobro raspoloženje i međusobna očaranost. Samouvjereni, malo se poigravaju s partnerom, a istovremeno i s gledateljima.
Cha-Cha-Cha je kao i svi ostali latinsko-američki plesovi 1961. godine uvršten u natjecateljske plesove. Od onda je među omiljenijim natjecateljskim latinsko-američkim plesovima. Glazba je brza, dadrska, temperamentna i isprekidana. Zanimljivo je da se Cha-Cha-Cha može plesati i na disco i pop glazbu.
Karakteristike
Karakter: drzak, živahan, strastven
Gibanje: stacionarno, par se giba u suprotne i u iste smjerove
Takt: 4/4
Tempo: 30 taktova/min.
Naglasak: na prvom udarcu
Dizanje i spuštanje: nema
Dinamika: odmjereni pokreti, odjednom, teško direktan i slobodna gibanja
Interpretacija
Tipična Samba bounce akcija postiže se savijanjem i ispružanjem koljena i gležnja potporne noge. Svako savijanje i ispružanje traje po 1/2 udarca. Stupanj korištenja bounce-a nije isti u svakoj figuri; neke figure imaju malo, a neke uopće nemaju tu akciju.
U ovom plesu naglasak je na nogama i stopalima. Koreografija ne bi smjela dozvoliti previše prostornog gibanja. Velika pažnja se mora posvetiti usklađenosti ritma i pokreta.
PASO DOBLE
Paso Doble je porijeklom španjolski ples, pleše se uz glazbu španjolske koračnice. U Španjolskoj ples se sam po sebi ne prikazuje na plesnom podiju, a ako da, izvodi se u samostalnoj verziji na pozornici. Paso Doble je poznat već od dvadesetih godina XX. stoljeća, kada su zvali pantomimom koride (bikoborbe). Današnja forma je razvijena u Francuskoj, gdje su ga u početku plesali baletni umjetnici, a tek kasnije se razvila show i natjecateljska varijanta.
Paso Doble prikazuje koridu u kojoj plesač preuzima ulogu toreadora, a plesačica crvenog plašta. Plesač i plesačica se zajedno gibaju oko zamišljenog bika, tijekom čega izvode flamenko elemente i stilizirane figure, koje podsjećaju na borbu u areni.
Osnova plesa je "Paso Doble" (dvokorak), naglašeno postavljanje pete i jastučića stopala te ritmički putujući koraci. Jedan od karakterističnih elementa je Appel, korak, koji se pleše energično, na jednom mjestu na jastučiću stopala, blagim spuštanjem koljena. Appel je često uvodni korak mnogih figura.
Karakter "Paso" plesača uveliko određuje motiv koride. Od plesača, kao matadoratoreadora očekuje seskoro pretjerani ponos, hrabra odlučnost i elegancija, a od plesačice svjesna udaljenost, velika fleksibilnost i brzina - sve, kao posljedica plesaču prepuštene uloge vođenja. Za ovaj ples je potrebna velika koncentracija, "vatra" i prigušena samokontrola. Koraci se izvode zatezanjem cijele mišićne strukture. Samo se tako može postići za ovaj ples karakteristično kratko, brzo gibanje te izvođenje kontroliranih poza. Potporna noga je uvijek blago savijena.
Od 1959. godine Paso Doble je uvršten u krug latinsko-američkih natjecateljskih plesova, kao četvrti natjecateljski ples.
Glazba: dostojanstvena, poletna, energična, oštra koračnica, jasno strukturirana - uvod, dva glavna dijela s točno određenim vrhuncima (frazirana).
Karakteristike
Karakter: ponos i dostojanstvo, španjolski, s dodatkom Flamenko koraka
Gibanje: prostorno i progresivno, kruženje i koračanje, pokreti s plaštem
Takt: 2/4
Tempo: 62 taktova/min.
Naglasak: lagani na prvom udarcu
Dizanje i spuštanje: ima u nekim figurama
Dinamika: koračanje (koračnica) je čvrsto i direktno
Interpretacija
Naglašava se stalno, trodimenzionalno mijenjanje oblika tijela, "začinjen" Flamenko pokretima uz korištenje ruke, laktova, zglobova i prstiju. Za kreiranje ispravne interpretacije dinamike, koriste se stopala, točnije pete. Karakteristične su linije: Spanish, Press line; dizanja i flamenko tepovi.
ENGLESKI VALCER
Engleski valcer svoje ime dobio je prema zemlji porijekla. Plesali su ga već na svjetskom prvenstvu 1922. godine, ali samo ime koristi se tek od 1929. godine. Ples se počeo formirati od Boston-a i Slowfox-a. Prije je bio dosta progresivan ples - zvali su ga "dance of passing feet" , ali tijekom vremena, zbog povećanog broja okreta na kraju takta počeo se koristiti priključak stopala. Struktura je dobila dijagonalni karakter, jer su se cijeli okreti činili prekompliciranim, i prilikom desnih i lijevih okreta napravljeno je samo 3/4 okreta. Ovu novu plesnu formu izradili su engleski učitelji plesa, kojeg je priznao i Imperial Society 1927. godine. Engleski valcer - koji se pleše na laganu, sentimentalnu glazbu - zbog ritmičkih pokreta, postao je najharmoničnijim plesom u grupi standardnih plesova. Plesni karakter pokazuje se u sporim i ujednačenim njihanjima, prostorno progresivnim okretima, koji vladaju na plesnim podijima bez ikakvog loma u tijelu.
Engleski valcer se pleše kao prvi ples na natjecanjima, mnogi ga nazivaju i kraljem, bolje rečeno "kraljicom" plesova.
Karakteristike
Karakter: njihanje i tok, mekani i zaokruženi pokreti, sentimentalan i romantičan
Gibanje: njihanje poput njihala
Takt: 3/4
Tempo: 30 taktova/min.
Naglasak: na prvom udarcu
Dizanje i spuštanje: početak dizanja na kraju 1, nastavak dizanja na 2 i 3, spuštanje na kraju 3
Dinamika: dobro izbalansiran tok, težina, vremensko-prostorno gibanje
src="http://www.slibe.com/fullimage/5297f8b6-imagesCAMZKPWT.jpg" border="0" alt="Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service ">
Interpretacija
Na natjecateljskom nivou, akcija koja se prikazuje, zove se Waltz Pendulum Action, koja se može usporediti s gibanjem jezička zvona. Valcer mora imati dobro njihanje prema dolje i gore, i to izbalansirano s potrebnim prostornim gibanjem.
BEČKI VALCER
Istražujući korijen Bečkog valcera, možemo se vratiti do XII.-XIII. stoljeća, u vrijeme minnesangera. Porijeklo valcera može se prepoznati u njemačkom "Springtanz"-u, koji je, kao plesni dio neparnog ritma pratio uvodni ples parnog ritma.
Velika većina plesnih povjesničara valcer spaja sa starim Dreher-om ili Lander-om iz XVI. stoljeća. U Njemačkoj i Austriji ovaj ples narod je plesao bez meštra plesa. Koristilo se 3/4 ili 3/8 kolo, u kojem su se parovi isprepleteno držali i plesali oko zamišljenog centra. Ovaj bioplesje bio je jako popularan.
Prema jednoj drugoj verziji preteču Bečkog valcera trebamo tražiti u tzv. Langaus-u, plesu u kojem su plesači morali preplesati jednu prilično dugačku dvoranu sa što manje okreta i koraka. Vlast je zabranila ovaj ples sve do XVIII. stoljeća, jer je bilo zabranjeno vrtiti se, zavrtiti plesačicu, bacati ju u zrak.
Sama riječ "waltzen" pojavila se oko 1750. godine u jednoj bečkoj komediji. Te godine g. Johann Wolfgang von Goethe izvijestio je o iskustvima stečenim o jednom njemačkom plesu, a 1752. godine Carl von Zangen objavio je knjigu "Etwas über da Waltzen". Godine 1787.godine četiri osobesu koje su u Beču u operi "Una cosa rara" izvele prvi valcer privukle su pažnju. Valcer su učili i na Pruskom dvoru već 1794. godine, ali kraljica ga je zabranila, jer joj se ples nije svidio. U Berlinu zabrana je vrijedila do 1918. godine, ali na münchenskim zabavama valcer su ipak plesali. Pohod Bečkog valcera započeo je nakon Bečkog kongresa. Veliku ulogu su imali u tome i melodije valcera Lanner-a i dinastije Strauss.
Bečki valcer, koji se sastoji od 6 koraka, bio je podijeljen na dva 3/4 takta za koje vrijeme se okretalo za puni krug, uz pomoć tadašnje baletne tehnike. Njemačka je bila središte događaja vezanih uz Bečki valcer sve do dvadesetih godina XX. stoljeća, kada je bio potisnut gotovo cijelo jedno desetljeće od strane ostalih, modernijih, dinamičnijih plesova. Bečki valcer nikad se nije udomaćio u Engleskoj. Njihovo suprotstavljanje pokazuje i to, da je na natjecanjima u Engleskoj Bečki valcer zadnji po redu plesanja, dok je u ostalim zemljama na trećem mjestu.
Bečki valcer je ponovno otkriven tijekom tridesetih XX. stoljeća kao narodni ples, i to u Njemačkoj i Austriji. Karl von Mirkowitsch, austrijski carski i kraljevski časnik i plesni učitelj, uveo je ponovno Bečki valcer u krug društvenih i natjecateljskih plesova. Ples se ispoljava kroz brze, ravnomjerne korake, koje popunjavaju cijeli prostor te kroz okrete. U glazbi sudjeluje puno gudačkih instrumenata - što se može zahvaliti kralju valcera, André Rieu. Ova melodična glazba ponese svakog plesača na ples.
Karakteristike
Karakter: rotirajući i njihajući prostorni pokreti
Gibanje: progresivno gibanje
Takt: 3/4
Tempo: 60 taktova/min.
Naglasak: na prvom udarcu
Dizanje i spuštanje: nema dizanja iz stopala na unutarnjem dijelu kruga
Dinamika: tekuće i prostorno gibanje
Interpretacija
Bečki valcer je ples s progresivnim rotirajućim gibanjem i naglaskom na prvom udarcu. Partner ili partnerica je na unutarnjem dijelu kruga kada se kreće unatrag, a izvedba tog dijela je jako važna, jer nepravilna izvedba dovodi do neravnoteže para. Nema nagiba na prvom koraku!!! Krivi nagib može blokirati tok i progresivnost gibanja. Isto tako, priključak noge na tri, ne smije biti vidljiv na gornjem dijelu tijela i glavi.
TANGO
Tango je sastavni dio načina života naroda Argentine i njezinog glavnog grada, Buenos Aires-a, ali samo porijeklo je dosta upitno. Ime Tango može se povezati s riječju "tambor" (bubanj), koja podsjeća na praznike južno-afričkih naroda popraćenih glazbom bubnjeva. Na početku XIX. stoljeća, izraz se pojavio i na Kubi, u Urugvaju, Brazilu označavajući i solo i ples u paru.
Važan utjecaj kako plesni, tako i glazbeni, na Tango su imalisu kubanska Habanera i argentinska Milonga. Modernizirani Tango je dobio ime Tango Argentino, koji se proširio uglavnom u lučkim četvrtima Buenos Aires-a, i obalama La Plate. Ples je praćen najčešće glazbom violine, gitare, flaute i klavira. Nakon 1870. godine ples je praćen na bandoneonou, glazbalu importiranom iz Njemačke - to je kromatska tangoharmonika. U Tangu protkanom španjolsko-argentinskom tugom, pokazuju se suprotnosti muško-žensko, čvrsto-mekano, grubo-sentimentalno. Na početku XX. stoljeća, Tango postaje društvenim plesom u Argentini. Godine 1907. prešao je u Europu i očarao Pariz, gdje se pojavljivao u španjolsko-argentinskim lokalima, te je prihvaćen kao društveni ples. Prvo natjecanje u Tangu organizirano je u Nizzi. Godine 1912. izbila je Tango-groznica diljem cijele Europe, ali su ga napadali zbog "neukusnog stila". Naročito je crkva bila protiv, tako da su ga na duže vrijeme zabranili. Ako su nekoga u to vrijeme uhvatili da pleše Tango, jednostavno su ga uhitili i osudili. Nakon godina i godina, strogost je ublažena i Tango se ponovo vratio u plesni život.
Godine 1920-21.godine Englezi su reformirali južno-američki Tango. Ovu pojednostavljenu verziju alinije baš prihvaćena, ali je 1922. godine na Tango-konferenciji organiziranoj u Londonu, Tango ipak prilagođen engleskom stilu. Sentimentalni Tango Argentino zamijenjen je engleskim Tangom različitog stila: trzaji (prvenstveno glavom), strastveni progresivni pokreti, nagla zakašnjenja i jednoznačno odvajanje figura.
Danas na natjecanjima imamo dvije vrste Tanga. Jedna vrsta Tanga je engleskog stila, koji se pleše na natjecanjima standardnih plesova, a druga vrsta je Argentinski Tango, koji je na programu show plesova.
U natjecateljskom tangu nema dizanja niti spuštanja. Progresivna gibanja počinju s iskorakom preko pete. Koljena su lagano skvrčena cijelo vrijeme, noge se ne pružaju niti kod priključka. Stopala se postavljaju, a ne kližu po podu, gibaju se brzo, ali se ne smije dati dojam tvrdoće, krutosti. Jednostavni koraci naprijed i natrag, koji se mogu plesati i po blagoj kružnici, daju osnovno kretanje Tanga.
Tango je drugi ples na natjecanjima, ali je prava iznimka zbog svojeg porijekla. Godine 1929.godine su standardizirali formu, koju i danas plešemo, a koja je od 1930. godine preuzeta i u Njemačkoj.
Karakteristike
Karakter: čvrst i uvjerljiv, bez njihanja, prostorno gibanje, staccato akcija
Gibanje: elegantno, izmjena dinamičnog gibanja i superiorne stanke, mira; fleksibilnost nalik na kretanje mačke
Takt: 2/4
Tempo: 33 taktova/min.
Naglasak: na prvom i trećem udarcu
Dizanje i spuštanje: nema
Dinamika: dobro izbalansirana težina, vremensko-prostorno gibanje gibanje
Interpretacija
Tango ne smije izgledati mehanički, trebao bi odavati dojam gibanja mačke ili tigra, a uz to u figurama se naglašava i španjolska arogancija. Nema dizanja i spuštanja, osjeća se stalna kontrola kroz unutarnji dio stopala.
Pogledajte kako plešu tango!
SLOW FOX
Porijeklo Slowfox-a možemo tražiti u Onestep-u i Rag-u. Onestep je prešao iz Sjeverne Amerike u Europu oko 1910. godine, a bio je ples, koji je ličio na hodanje, koračnicu, pojednostavljenog "jednokoračnog" gibanja, bez Chassé koraka, nepromjenjiva ritma. Ovaj ples su plesali na brzi 2/4 ritam naprijed, natrag ili ponekad na stranu, bez okreta, na prednjem dijelu stopala. Kao društveni ples, zamijenio je Twostep (ličio je na polku, ali bez poskoka). Onestep je prvenstveno došao do izražaja u Engleskoj, gdje je istisnuo valcer. Što se tiče popularnosti, ravnopravno se borio s Tangom, koji je ipak ostao specijalnost Francuza. Godine 1912.godine u Engleskoj se proširio Ragtime, prva moderna forma plesne glazbe. Kao posljedica te glazbe, iz Onestep-a se razvio Rag, koji se plesao na skvrčenim koljenima, a u njegovom ritmu pojavilo se i sinkopiranje. Kako je vrijeme prolazilo glazbu Rag-a i Onestep-a počeli su svirati sporije, tako da su se i koraci plesa usporili. TakoBilo jebilo dovoljno vremena za uvođenje tzv. Chassé koraka što je omogućilo razvitak Foxtrott-a.
Foxtrott se sastoji od sporih i brzih koraka učinjenih naprijed i natrag, obogaćenih sa Chassé-ima, a koji se po volji plesača izmjenjuju. Engleski plesni učitelji su brzo ugradili svoj stil, i tako su ga dalje razvijali. Korake naprijed pokretali su preko pete i tako su dobili puno veći zalet tijekom plesa. Godine 1922.godine su utemeljili njegovu današnju formu, te se od 1924. godine Foxtrott razdvojio u dvije nove varijacije, a na temelju brzine sviranja glazbe: na tzv. Slow Foxtrott (Slowfox) i na brži Foxtrott, tzv. Quickstep.
Slowfox se temelji na dugačkim, klizajućim, umjetnički oblikovanim pokretima prateći linearne smjerove. Koljena su blago ispružena, što ne znači da su zategnuta, nego su fleksibilna i pripravna za gibanje. U Slowfox-u su svi koraci skoro iste duljine, a tijelo je cijelo vrijeme u gibanju. Noge se gibaju kontinuirano, što naglašava hodanje - karakter plesa. Tijekom plesanja akcija dizanja i spuštanja nije jako naglašena, jer se mora dati dojam dugog, skoro ravnog valovitog gibanja. Gibanje tijela je kontinuirano i naizmjenično se zanjiše jedna, pa druga strana tijela naprijed, što uzrokuje harmonično gibanje tijela. Slowfox je dosta zahtjevan ples, zato se u plesnim školama uči tek kasnije, kod naprednijih parova.
Slowfox se pokazuje u širokoprostornom, kontinuirano progresivnom, valovito hodajućem gibanju. Karakteristični su dugi, rastegnuti koraci sa zamahom, otplesani s ležernom elegancijom, a koje razbijaju brzi okreti i iznenađujuće poze, što čini Slowfox još čarobnijim.
"Tijekom plesa, nogu jednostavno postavljamo tamo, gdje naše težište zahtjeva. Najteži je standardni ples, a uspjeh ovisi o tome, da ne djeluje dosadno. Ovo može uspjeti samo onda, ako ga se pleše jako intenzivno, i ako se glazbeno intenzivno interpretira." -Karl Breuer, višestruki svjetski prvak i trener.
Karakteristike
Karakter: čist i otmjen
Gibanje: kontinuirano, progresivno i prostorno gibanje, ravno, po točno usmjerenim linijama
Takt: 4/4
Tempo: 30 taktova/min.
Naglasak: na prvom i trećem udarcu
Dizanje i spuštanje: dizanje na kraju 1, gore na 2 i 3, spuštanje na kraju 3
Dinamika: tečnost i prostorno gibanje
Interpretacija
Slowfox je ples s puno kontinuiranih koraka naprijed i natrag, na točno usmjerenim linijama. Kontinuirani i fluidni karakter Slowfox-a otežava izvedbu glatkog dizanja i spuštanja. Važno je, da se apsorpcija težine tijela prvo odvija u koljenima, a tek nakon toga u stopalima. Rad stopala mora podržavati tzv. Body swing (njihanje tijela) guranjem od potporne noge i povlačenjem prilikom prihvata težine na potpornoj nozi.
QUICK STEP
Porijeklo Quickstep-a možemo tražiti u Onestep-u i Rag-u. Onestep, koji je prešao iz Sjeverne Amerike u Europu oko 1910. godine, bio je ples, koji je ličio na hodanje, koračnicu, pojednostavljenog "jednokoračnog" gibanja, bez Chassé koraka, nepromjenjiva ritma. Ovaj ples su plesali na brzi 2/4 takt naprijed, natrag ili ponekad na stranu, bez okreta, na prednjem dijelu stopala. Kao društveni ples, zamijenio je Twostep (ličio je na polku, ali bez poskoka). Onestep je prvenstveno došao do izražaja u Engleskoj, gdje je istisnuo valcer. Što se tiče popularnosti, ravnopravno se borio s Tangom, koji je ipak ostao specijalnost Francuza. Godine 1912.godine u Engleskoj se proširio Ragtime, prva moderna forma plesne glazbe. Kao posljedica te glazbe, iz Onestep-a se razvio Rag, koji se plesao na skvrčenim koljenima, a u njegovom ritmu pojavilo se i sinkopiranje. Kako je vrijeme prolazilo glazbu Rag-a i Onestep-a počeli su svirati sporije, tako da su se i koraci plesa usporili. TakoBilo jebilo dovoljno vremena za uvođenje tzv. Chassé koraka što je omogućilo razvitak Foxtrott-a.
Foxtrott se sastoji od sporih i brzih koraka učinjenih naprijed i natrag, obogaćenih sa Chassé-ima, a koji se po volji plesača izmjenjuju. Engleski plesni učitelji su brzo ugradili svoj stil, i tako su ga dalje razvijali. Korake naprijed pokretali su preko pete i tako su dobili puno veći zalet tijekom plesa. Godine 1922.godine su utemeljili njegovu današnju formu, te se od 1924. godine Foxtrott razdvojio u dvije nove varijacije, a na temelju brzine sviranja glazbe: na tzv. Slow Foxtrott (Slowfox) i na brži Foxtrott, tzv. Quickstep.
U početku, Quickstep se zvao "Quicktime Foxtrott" i "Charleston", koji je preuzeo Chassé korake. Osnovno gibanje čine Chassé-i, Lock Step-ovi i u različitim pozicijama napravljeni koraci. Ples se oživljava kroz brze i kontrolirano kontinuirane trčeće korake, kroz dinamiku i tempo tih koraka, te stalnom izmjenom "quick" i "slow" koraka. Od plesača se zahtijeva miran stav i držanje te čista tehnika stopala. Možemo reći, da je Quickstep najveseliji ples. Tome je doprinijela i činjenica, da je nakon II. svjetskog rata prošao kroz temeljitu promjenu stila: obogatio se malim, ritmičkim poskocima.
Quickstep se pleše kao peti ples na plesnim natjecanjima.
Karakteristike
Karakter: živahan, brz, poletan
Gibanje: brzo gibanje, trik koraci, mješavina poletnih i prizemljenih gibanja
Takt: 4/4
Tempo: 50 taktova/min.
Naglasak: na prvom i trećem udarcu
Dizanje i spuštanje: početak dizanja na kraju 1, nastavak dizanja na 2 i 3, gore na 4, spuštanje na kraju 4
Dinamika: fluidnost, poletno i prizemljeno gibanje
Interpretacija
Prilikom brzog gibanja dvaju tijela mora postojati velika sinkronizacija, zajedničko razumijevanje u korištenju tenzija u nogama i zglobova. Da bi postigli pravu glazbenu interpretaciju vrijeme "slow" koraka se malo produži forsirajući potom oštru akciju na "quick" koraku.
Hello ljudi,dodala sam još nekoliko dance slika i nadam se da vam se sviđaju!
Bok,ljudi!!!!!!!!!!!
Želim vam svima sretnu Novu godinu!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!Puno ljubavi,sreće,zdravlja,puno zabave i svega ostalog!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Stavila sam vam nekoliko dance slika!!!!!!!Fakat su slatke,jedva čekam da se vratim na ples,poludit ću više doma!!!!!!!!Oni kaj neznaju ,plešem latinoameričke i standardne plesovi,u klubu Tactus ,ali još uvijek nemam partnera ,trebam ga podhitno nači,ej ljudi javite se!!!Neznam fakat više kaj da pišem,čujemo se sljedeće godine 2007,pusa svima,sve vas volim!
